Ne znam jel' problem u meni ili u ovom danu, ali danas ništa nije funkcioniralo kako bi trebalo. Prvo što sam napravila kada sam se probudila je bilo - plakanje. Nakon toga sam ustala iz kreveta i pokušala se nasmijati i koliko god sam se trudila, nisam mogla. Nit' na sekundu.
Razmišljala sam o njemu i o jednoj ljetnoj noći. Bila sam s roditeljima na moru, na mjestu gdje i on ljetuje i kako oni njega nikad nisu voljeli, nisu me puštali da se viđam s njim. Međutim, nama to nije stvaralo nikakvu prepreku. On je svaku noć dolazio u moju sobu kroz prozor. Toliko straha, toliko sreće, toliko divnih emocija nisam osjetila ni jednom prije, a ni poslije toga. On mi je bio prvi, u svemu. Ne žalim zbog toga. Ja sam to tada željela možda i jače od njega. Bio je nježan. Ljubio me po cijelom tijelu. Sva sam drhtala u njegovom naručju. Boljelo me je, ali, to je bila najslađa bol koju sam doživjela. Sve bih dala da ju mogu osjetiti još bar jednom.
Zvao me je danas. Javila sam mu se, rekla sam mu da ga mrzim i da ne želim više čuti za njega. i nakon toga počela plakati. Previše me boli sve to skupa. Pokušavam ga razumjeti, ali ne ,mogu. On je taj koji je rekao da voli nju. Lagao mi je. A sad me opet želi.
Nikad mi neće postati jasno koji je bio njegov cilj. Preostaje mi jedino da plačem i da se prisjećam svega što sam proživjela s njim.
I da hoću, ne mogu zaboraviti. :(
Nema komentara:
Objavi komentar